Supruzi za godišnjicu darovao bubreg

0

Dnevni avaz
 

Sreći nema kraja: Hamida i Safet Golub
 

 

ZENICA – Šezdesettrogodišnji Safet Golub je penzioner zeničke Željezare. Radni vijek je proveo u livnicama kao kranista. Nije ni slutio da će u svojim šezdesetim početi pisati pjesme, a kamoli da će ga na to natjerati lično iskustvo, koje je njemu i pet godina mlađoj supruzi Hamidi uveliko promijenilo život. Safet je, naime, odlučio da supruzi za godišnjicu braka, krajem septembra, pokloni bubreg.
– Supruga desetak godina ima problema s bubrezima. Nakon što je otkazao jedan, drugi je radio s problemima, a od 2005. je na dijalizi. Oni koji idu na dijalizu i njihovi ukućani znaju koja je to muka. Još tada sam izrazio želju da joj doniram bubreg, ali zakon je to omogućio tek 2006. godine – priča Safet, dok Hamida briše suze.
x Godinama su ljekari uvjeravali Golube da je transplantacija nemoguća, jer im bubrezi nisu "podudarni". Safet je čak pomišljao da javno ponudi na prodaju svoj bubreg da bi novcem supruzi kupio drugi bubreg. – Saznao sam za jednu kontakt emisiju i javio se za učešće. Tu sam upoznao doktora Emira Hodžića iz tuzlanskog Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC). On mi je rekao doslovno: "Safete, medicina je uznapredovala, bitno je da imate istu krvnu grupu". Imali smo istu krvnu grupu. Našoj sreći nije bilo kraja – prisjeća se Safet. Hamida navodi da su potom bili na sedam pregleda u Tuzli, uslijedilo je vađenje nalaza, pripreme, a onda određivanje termina. – Sve je trajalo kao cijela vječnost. Planirani smo početkom septembra, a onda se dogodila smrt djevojke, čiji su organi donirani za četiri osobe, pa je naša operacija prolongirana. Konačno, 24. septembra dogodila se transplantacija Safetovog bubrega meni. Sve je proteklo dobro. On je izašao za nekoliko dana, a ja ove sedmice – priča Hamida.
x Njih dvoje su već bili na kontroli i tuzlanski ljekari su prezadovoljni oporavkom.
– Dogodilo se da sam supruzi, dok je ležala na UKC-u, napisao pjesmu, koja je krenula iz mene. Pročitao sam je uživo u programu radija Kalman, a supruga je slušala na tranzistoru u sobi. Tad su nas prozvali "zeničkim golubom i golubicom" – priča Safet. Pisao je čak i iz bolesničke sobe, a supruzi pjesme čitao telefonom. Safet i Hamida imaju dva sina i troje unučadi. Penzionerske dane u Gnjusima kod Zenice provode u radu oko kuće, poljoprivredi i sretnim trenucima sa svojim najmilijim.

 

 

POSTAVITE ODGOVOR

Upišite vaš komentar
Upišite vaše ime