Nema novca koji će ih vratiti

0

Dnevni avaz

 

U istoj jami  umrli joj muž i dever: Sadbera sa sinom Irmanom

ZENICA – Svako jutro u zeničkom planinskom selu Vrselje djeluje sablasno prazno i zlokobno tiho. U selu u kojem svaka kuća ima barem jednu rudarsku glavu tišina znači samo jedno, očevi, muževi, sinovi su na poslu ili su tek stigli iz jama, te nadoknađuju neprospavanu noć. Odmah do mjesne škole kuća je Halilovića, koji su prije dva mjeseca ostali bez hranioca porodice Mehmedalije. Njeni stanari kažu nam da nerijetko požele otići što dalje, jer ih u kući sve podsjeća na sina, brata, muža… Porodice poginulih rudara nerado pričaju o "materijalnoj nadoknadi" za smrt svojih najmilijih. Tako je bilo i ovaj put, nakon vansudske nagodbe s Upravom RMU Zenica. – Naknada, nadoknada. Stručni termini za nešto čega nema, što ne postoji. Nema novca koji može vratiti mog brata, Sadberinog muža, Imranovog i Tarikovog babu. Taj novac, te odluke, samo su zbrinjavanje onih koji su nečijom greškom i voljom Alaha ostali bez hranioca. Sve je to na jednu stranu, ali niko ne može vratiti naše. Možda bi bilo bolje da saznamo ko je kriv što naših više nema, bilo bi barem lakše ako stručnjaci kažu zašto su oni išli tamo, pored toliko nesreća u tom dijelu jame. Ipak, kao i sve do sada, sigurno će se važne glave sačuvati, istraga razvući i zaboraviti. Kad je još ko odgovarao zbog rudara, radnika – kaže Mehmedalijin brat Zijad.
X Mehmedalijina supruga Sadbera kaže da ih drži misao da se dobri ljudi, od kojih većina nije ni znala gdje je Vrselje, javljaju i dva mjeseca nakon Mehmedalijine pogibije. Njen muž dobio je prije osam godina posao u rudniku, nakon što mu je u istoj jami umro brat. Majku je izgubila kao dijete, sada je izgubila i muža, oca svoje djece. – Nikada nismo razriješili patnju zbog smrtnih listova i zašto se sve dogodilo tako, da porodice pate još mjesec, zbog loše administracije. Za 10, 20 godina ta djeca, koja su odrasla bez očeva, novo su topovsko meso u novoj jami, možda ne Raspotočju, nego Stranjanima, Staroj jami – priča Zijad.
X I Kasim, brat pokojnog Mehmeda Dizdarevića, kaže da snaha Minela i maleni Rijad ne smiju biti zaboravljeni od društva te da su nadoknade koje su im sporazumom dodijeljene minimalno "pokrivanje troškova". – Koliko god se žalili na prošli sistem, bio je sistem. Ovi danas gase požare ako se neko pobuni. A rudari su uglavnom tihi, ne bune se dok im ne dođe do guše – kaže Kasim. U porodicama stradalih kažu da je potez Uprave RMU Zenica, koji podrazumijeva ponudu za posao ukućanima, novčanu jednokratnu i dugoročnu odštetu ono što je uobičajena praksa te da je dodatno poražavajuće što sve to nadoknađuje sam rudnik. Dakle, opet to zarade rudari od svog rada, umjesto da država sistemski riješi ovakav i slične slučajeve.

 

POSTAVITE ODGOVOR

Upišite vaš komentar
Upišite vaše ime