Fejsbuk ga vratio u zavičaj

0

Glas Srpske

 

Odrastao po domovima za siročad: Bogdan Rosić u Starom Brodu
 

ROGATICA – Kada su unučad putem Fejsbuka pronašli moje selo Stari Brod na lijevoj obali Drine, o kome sam im često govorio, prvo sam rekao da je to nemoguće. A onda sam im kazao da se spremaju i da idemo tamo. Ovako započinje svoju priču Bogdan Rosić iz Splita koji je u zavičaj stigao poslije punih 39 godina. – Trka za zaradom i nesrećni rat su učinili svoje. Sanjao sam o ovim proplancima, a sada mi je srce puno što sam došao sa unucima u rodni kraj i pokazao im ove ljepote – kaže Bogdan. Rođen je u rogatičkom selu Sjeversko kod Borika 1938. godine. Iz tog perioda se samo sjeća kada su ga odveli neki ljudi kao ratno siroče odvojivši ga od majke. Otac mu je poginuo još na početku rata. Od tada počinje da njegova šetnja po domovima od Užica, Futoga, Pančeva i drugih do Sofije u Bugarskoj gdje su ih slali na prehranu. – Samo sam znao da imam majku Đuku. Veza sa njom je prekinuta još u ratu i ona me je ožalila. Sreli smo se tek poslije osam godina, a majka nije mogla da prestane da plače od sreće što sam živ – rekao je Rosić.
x Bogdan je do 17. godine ostao u Starom Brodu gdje je čuvao ovce sve dok nije otišao u Vojvodinu da bere kukuruz. Kad je berba okončana, gazda ga je zadržao da radi kao kočijaš. Tu je ostao dvije godine, dok nije stigao poziv u vojsku. Novi posao pronašao je na građevini u Sarajevu, a poslije je izučio i zanat za keramičara. Išavši za poslom 1965. godine stiže do Splita gdje je sa komšinicom iz zavičaja Vidom Lindo svio porodično gnijezdo. U rodnom Starom Brodu posljednji put je bio još 1975. godine. Ali je zato kao keramičar stigao do Alžira, Turkmenistana i Rusije. Putovao je svijetom sve do 1990. godine, a ratni vihor zatro je Bogdanove puteve prema zavičaju. Duša ga je, ipak, vukla ka Starom Brodu, pa je često unucima pričao o svom rodnom selu.
x Unuka Karmela i unuk Dujo, koji su sa njim došli u Stari Brod, kažu da je djed sa sjetom pričao o zavičaju i da je bio presrećan kada su krenuli ka njemu. Još po dolasku u Stari Brod obećao je da će, ako ga zdravlje posluži, u zavičaj i iduće godine. Puno toga je, kako reče, što bi želio i trebao da posjeti i vidi makar i u poznim godinama života. Bogdan Rosić kaže da ga za Stari Brod vezuju divne uspomene, a siguran je da će ih biti još više poslije posjete sa unucima koji su oduševljeni netaknutom prirodom u djedovom zavičaju. – Vraćanje iz domova za siročad ostalo mi je u sjećanju po suzama radosnicama moje majke. Prijatno sam iznenađen i Spomen-obilježjem u mom Starom Brodu stradalima 1942. godine, o čemu sam puno slušao od starijih – rekao je Rosić.

 

POSTAVITE ODGOVOR

Upišite vaš komentar
Upišite vaše ime